Sa stavom

06.11.2014. 10:31:14 - Anita Krohn Traaseth (The Atlantic)

Stakleni strop

Ako Norvežanke ne mogu imati sve, može li itko?

Kako uskladiti karijeru i obitelj?

Kako uskladiti karijeru i obitelj?

Čak ni u državi s naprednom politikom brige o djeci žene i dalje ne mogu napredovati.

Izvana, život žene u Norveškoj čini se savršenim. Prema izvješćima UN-a, norveške žene imaju najbolji životni standard u svijetu s besplatnim školovanjem, plaćenim porodiljnim od godinu dana, liberalnom politikom porodiljnog  za očeve, jaslicama financiranima državnim novcem za sve obitelji i s brigom o djeci koju si svatko može priuštiti.

Svo to savršenstvo nije u stanju razriješiti zapetljanu kulturnu prepreku koja skreće sa ženskog puta diljem svijeta. Vidite, bez obzira na brojnost zakona koji podržavaju žene i obitelji kod kuće i na poslu, Norvežanke čine samo tri posto vodećih upravitelja tvrtki u državi. Zašto? Suočavaju se s drugačijim staklenim krovom koji će vam možda zvučati poznato: preveliki broj žena teži savršenstvu umjesto da teži uspjehu, i smatra da je savršenstvo neophodno kako bi se uspele na poslovnoj ljestvici.

Kako bismo povećali broj upraviteljica tvrtki u Norveškoj – i drugdje u svijetu – trebamo prekinuti krug vjerovanja da je izostajanje poraza jednako uspjehu. Kada u stranu maknemo pozitivnu državnu politiku i vrijeme koje je potrebno da se promijeni dominantno muška kultura u poduzetništvu i tradicionalni obiteljski obrasci (jer za to su potrebna desetljeća), ostaju nam perfekcionizam i naša uska i nezdrava definicija uspješnog života. To u napretku koči veliki broj žena.

Ta opsesija savršenstvom (pogledajte samo novi broj sjajnog časopisa ili televizijske reklame koje prikazuju uspješnu poslovnu ženu koja žonglira između djece, kućanstva, mode i prijateljstva) djelomično je razlog zašto ambicije većine žena završavaju na srednjoj razini uprave, njihove aspiracije se lome na staklenom stropu. Sintagma koju su uvele dvije zaposlenice Hewlett-Packarda, Katherine Lawrence i Marianne Schreiber, 'stakleni strop', može se definirati kao barijera između srednje upraviteljskih pozicija i visokih upraviteljskih pozicija - razdoblje koje je veoma naporno za svakog voditelja. Srednja uprava je razdoblje velikih odgovornosti prema osoblju i budžetu, ograničenosti u donošenju vlastitih odluka te malo prilika za bilo kakvu pomoć. Također se poklapa s onom fazom u životu u kojoj želite imati djecu i izgraditi dom i obitelj. Kao jedan od najpoučnijih i najstresnijih perioda u upraviteljskoj karijeri, ova faza pomaže vam pri usponu na sljedeću ljestvicu.

Samo da nikada ne doživite neuspjeh, a u isto vrijeme stvorite savršeni dom i obiteljski život, zar ne? Krivo. Pokušavati ostvariti savršeni učinak nije garancija uspjeha jer pretpostavlja da je svaki neuspjeh barijera u nastavku karijere. Zapravo, može garantirati ludilo.  To je stakleni zid za Norvežanke – ipak, žene diljem svijeta suočavaju se ne s jednim već s više staklenih stropova.  Jedan od tih stropova stvaraju same – interpretirajući nesavršenstvo kao diskvalifikaciju za poziciju voditelja – a druga je izgrađena na lošim politikama u korelaciji posao-obitelj, ili nedostatku politike općenito.

Ako se natječete za posao voditelja (i zapamtite da je to vaša osobna odluka), garantirano je da ćete se susretati s porazom i opozicijom na vašem putovanju. Potaknuti žene da to shvate ključ je ispunjavanja najviših pozicija: to prebacuje fokus s neuspjeha i uspjeha na razmišljanje o stvaranju promjena na toj poziciji.

Mnogo žena u Norveškoj i u svijetu to razumije, no nedovoljan broj njih. Kao CEO Innovation Norway-a, tj. instrumenta norveške vlade za razvoj nove industrije i proizvodnje, mogu vam reći da to zanimanje, razumljivo, nije za svakoga - bilo da se radi o muškarcu ili ženi. I to je u redu, ako je to tvoja odluka. Trpjeti dugo radno vrijeme, stvaranje strogih prioriteta, fokusiranje na stvaranje promjena, umjesto da opsesivno razmišljam o zamišljenim pogreškama svakodnevni je izazov.

To je također veoma riskantno. Na primjer, omjer zaposlenih muškaraca i žena gotovo je podjednak u Norveškoj. No, još uvijek imamo prilično podijeljeno tržište poslova prema spolu: muškarci upravljaju  sa 70 posto start-upova. Činjenica da je 48 posto žena i samo 19 posto muškaraca zaposleno u državnom sektoru također može ukazivati na to da su žene sklonije sigurnosti zaposlenja nego odlasku u privatni sektor koji je osjetljiv na smanjenje troškova, otpuštanja i konkurenciju.  Također, 34 posto zaposlenih Norvežanki radi na pola radnog vremena.

Ne možemo izbjeći činjenicu da Norvežani i dalje slijede tradicionalne obiteljske obrasce gdje su žene te koje obavljaju većinu kućanskih poslova. Rade tzv. 'drugu smjenu'. Naša veoma cijenjena politika o fleksibilnom radnom vremenu ne daje bolje rezultate za muškarce. Većinu muških poduzetnika potiče se na rast i rizik, većina žena poduzetnica su sretne da mogu zaraditi za život. Žene se, drugim riječima, odmiču od neuspjeha i pomiču prema sektorima gdje mogu ostvariti to uvijek nedostupno savršenstvo. To nam svima šteti. 

Kao što je predsjednica New America, Anne-Marie Slaughter, napisala 2012.: "Žene i dalje ne mogu imati sve". Moje pitanje je: ?Tko odlučuje o tome da žene i dalje ne mogu imati sve, i što uopće znači 'sve'"? Ne znam 'imam li sve', ali imam mnogo toga. Uistinu imam više nego dovoljno. Zdrava sam,  imam tri kćeri i muža s karijerom, pišem blogove, a ove godine sam objavila knjigu. Kada me ljudi pitaju kako to sve radim,  govorim im svoju tajnu: ja odlučujem o tome što za mene znači 'dovoljno dobro'.

To je nešto što sam naučila kroz najdražu izjavu svog oca: "Dovoljno je dobro za gadove". Poticao me da sama odlučim što je za mene 'dovoljno dobro'. Drugim riječima, ako se ne brineš o sebi, ne postaviš vlastite standarde, ne odlučiš kada je dovoljno dovoljno - imat ćeš ograničen uspjeh. Od njega sam naučila da život nije stremljenje ka savršenstvu.

Odlučila sam kombinirati obitelj i karijeru i odbijam si nametati krivnju kako nisam dovoljno dobra u jednoj od tih uloga. Nisam savršena. Daleko od toga. Radim pogreške na poslu. Ne vježbam. Nemam savršen dom. Moje tri kćeri su neovisne i same donose odluke. Mnogo stvari odlučim ne napraviti i ne kontrolirati. Ali, dobro upravljamo našim životima i to je više nego dovoljno za mene. Na određeni način to je savršeno.

Prevela i prilagodila Marija Sabolić

Tagovi: barijera, karijera, norveška, stakleni strop, žene, životni standard

Vezani članci:

Facebook komentari

Iz drugih medija

AEM