Ženska reproduktivna prava u posljednje vrijeme primaju udarce sa svih strana, a konzervativne struje čine pružanje otpora sve težim. U jeku galopirajućeg konzervatizma u Europi, što se najbolje pokazalo na nedavno održanoj plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu, izuzetak nisu niti države s područja Balkana.

Među njima najteži slučaj predstavlja Makedonija, u kojoj se nacionalnom kampanjom kroz izmišljene podatke o broju pobačaja i epove o propadanju nacije nastoje stigmatizirati žene koje žele prekinuti trudnoću. Riječ je o još jednom pokušaju političkog obračuna s liberalnim dijelom građanstva kojim se žele prikriti stvarni problemi u makedonskom društvu kojih ima napretek. Dok se makedonsko društvo bori s golemom nezaposlenošću i iseljavanjem mladih, netransparentnim javnim financijama i dugovima, Vlada ulaže u projekte poput Skopje 2014, u kojemu su stvarni makedonski velikani zamijenjeni antičkim herojima, a sve s ciljem 'jačanja makedonskog identiteta'. To je samo jedan od načina da se putem sporednih tema odvuče pozornost s gorućih problema, među kojima je i porast konzervativnih snaga koje su se obrušile na pitanje pobačaja.

Kampanja protiv pobačaja u Makedoniji nije nova pojava. Još 2007. godine centar Skopja preplavili su plakati sa slikama krvavih fetusa i porukom Reci NE pobačaju, za što je makedonska vlada tvrdila da ne zna tko je odgovoran. Četiri godine kasnije, Vlada je samostalno pokrenula medijsku kampanju pod geslom Izaberi život, imaš pravo na izbor, čime je jasno pokazala tendencije prema ograničavanju prava na izbor i dala podršku raznim anti-choice organizacijama. Ta kampanja nije obuhvatila sve aspekte pobačaja, već su podaci predstavljeni jednostrano, čime se u javnosti stvara pogrešna slika i time se pacijentice navode na odluke koje nisu u skladu s njihovim željama i mogućnostima. U prvoj se reklami nabrajaju sve negativne posljedice pobačaja, čime se izvlače iz konteksta jer je navođenje kako pozitivnih, tako i negativnih posljedica dio uobičajene dosadašnje prakse liječnika/ca koji/e obavljaju pobačaj. Druga reklama je još gora jer, osim što negira pravo na izbor, potiče ionako duboko ukorijenjene patrijarhalne i rodne stereotipe. Vladina politika svodi se na pitanje imati ili ne imati dijete, zanemarujući sve ostalo, od uvjeta u kojima su ta djeca rođena do toga jesu li roditelji uopće psihički i emocionalno spremni za odgajanje djece. Brojne su predstavnice raznih ženskih udruga upozorile kako se kampanjom nastoje ograničiti ženska prava te da zabrana pobačaja kojoj se njome teži ne bi dovela do smanjenja broja pobačaja već do porasta nesigurnih i ilegalnih pobačaja na crnom tržištu, no bez prevelikog odjeka. Također, u kampanji se ne spominje kontracepcija kao način sprječavanja neželjene trudnoće, čime se potiče neodgovorno spolno ponašanje mladih koje je upravo i uzrok najvećeg broja neželjenih trudnoća.

Nakon privremenog zatišja pred buru, makedonska je vlada, uz pratnju nove medijske kampanje, ranije ove godine donijela prijedlog novog zakona kojim se ograničava mogućnost prekida trudnoće, čemu su se makedonski aktivisti i aktivistkinje za ljudska prava i opozicija oštro suprotstavili. Unatoč tome što su od ministra zdravstva Nikole Todorova tražili da povuče navedeni prijedlog, Vlada je od Parlamenta zatražila izglasavanje po hitnom postupku. Novi zakon ograničava slobodan izbor prekida trudnoće zbog odredbi da se najprije dostavlja pismeni zahtjev, nakon čega je obavezno savjetovanje o prednostima nastavka trudnoće, a tada se još tri dana čeka do izvršenja pobačaja. Predviđeno je i da resorni ministar osnuje drugostupanjsku komisiju koja bi odlučivala o zahtjevima trudnica.

Unatoč protivljenju nevladinih organizacija, koje su jasno izražavale nezadovoljstvo jer smatraju da takvo zakonsko rješenje vrijeđa osnovna ljudska prava i slobode, makedonski parlament usvojio je Zakon o prekidu trudnoće. Prema novom zakonu, pobačaj je u Makedoniji dopušten samo jednom godišnje, a pristup drugom pobačaju ženi će biti omogućen samo ako se utvrdi da je trudnoća opasna za život žene, u slučaju silovanja ili incesta ili ukoliko liječnici/ce utvrde da bi se dijete rodilo s teškim tjelesnim nedostacima. Usto, ako žena želi prekinuti trudnoću nakon 10. tjedna, morat će za to dobiti odobrenje od prvostupanjske komisije za prekid trudnoće, koju će formirati ministar zdravstva u svakoj medicinskoj ustanovi u kojoj se vrši pobačaj.

Nevladin sektor je najavio da će nastaviti raditi na stopiranju zakona pred institucijama predsjednika države i Ustavnog suda i zalagati se za donošenje novog zakona kojim bi se izbjegle štetne posljedice za žene. Njihovo mišljenje ne dijeli ministar zdravstva Nikola Todorov koji smatra da se novim zakonom pobačaj uopće ne zabranjuje niti se na bilo koji način ograničava pravo žene na izbor, već da se samo mijenjaju neke ideološke odredbe. Dapače, Todorov kaže kako je zakon jedan od najliberalnijih u Europi. Dok god se donošenje ovakvih zakona smatra liberalnim potezom, ženska reproduktivna prava neće biti sigurna.