Prozor u svijet

16.06.2013. 22:32:15 - Francine Pickup/Suzanne Williams/Caroline Sweetman (makeeverywomancount.org)

međunarodna studija

Siromaštvo povećava nasilje nad ženama

Mnoge organizacije i ženske grupe koje se bave nasiljem nad ženama kao pitanjem od strateškog interesa za žene smatraju da je najprimjereniji način sprječavanja nasilja osnaživanje žena, kako bi im se omogućilo da prevladaju ekonomske, socijalne i političke prepreke do ravnopravnosti s muškarcima. Žene trebaju izazvati postojeće odnose moći te tako ostvariti svoja ljudska prava.

Na početku, treba napomenuti da kreatori politike i korisnici iste moraju biti svjesni što će njihove intervencije postići za žene koje su suočene s nasiljem, iz dva razloga. Nasilje nad ženama je ishod nejednake moći između žena i muškaraca čime se nalazi u zoni odnosa, a ne vezano isključivo za ženu. Mnoge intervencije u razvoju koje žele promjene u rodnim odnosima još uvijek se najviše usredotočuju na žene osobno. Drugo, promjena koju su donijele intervencije je samo maleni dio šire društvene, ekonomske i političke promjene.

Mnoge od intervencija u razvoju koje koriste termin "osnaživanje žena" čine to s različitim značenjem. U vrijeme treće Ženske konferencije Ujedinjenih naroda (održane u Nairobiju 1985. godine), pojam je  ušao u zajedničku primjenu u razvojnim organizacijama svih vrsta, bez obzira o vrlo širokom rangu filozofskih stajališta koje su definirale rad tih organizacija. Neizbježno, ova razlika u stavovima će spriječiti mnoge organizacije da usvoje radikalni plan za osnaživanje žena.

Matrica Caroline Moser iz 1989. se bavi politikom pristupanju ženama i razvoju i uključuje osnaživanje kao zadnju od pet pristupa koji se trebaju razviti. Moser postavlja razliku između pet različitih pristupa u razvoju vezano za žene:

- Socijalna skrb. Ovaj pristup karakterizira razvoj intervencija koje dovode skrb nad ženama na novu razinu naglaskom na praktične potrebe žena u njihovim konvencionalnim ulogama supruga i majki. Prethodio je UN-ovom Desetljeću za žene koji je bio od 1976.-1985. godine i politički je konzervativan. Podrazumijeva stav da su žene pasivne korisnice razvojnih aktivnosti. Projekt o nasilju nad ženama koji se temelji na ovom pristupu može se usredotočiti na prekid nasilja zbog štetnog utjecaja koje nasilje ima na zdravlje žena.

- Pravni pristup. Ovaj pristup karakteriziraju intervencije koje žele isti tretman muškaraca i žena pred zakonom. Ovo je politički radikalni pristup razvijen u UN Desetljeću za žene, koji se dokazao nepopularnim među mainstream organizacijama uključenima u razvoj, uključujući i vlade. Također je kritiziran kao zapadni pristup. Pristup obuhvaća angažman pravnih institucija i organizacija za ljudska prava s ciljem prekida nasilja nad ženama.

- Borba protiv siromaštva. U ovom pristupu razvoja intervencije razumiju da su žene nerazmjerno zastupljene među siromašnima i imaju za krajnji cilj izlazak žena i njihovih obitelji iz siromaštva kroz povećanje njihove uloge u proizvodnji. Ovaj pristup se fokusira na gospodarsko siromaštvo, i manje je vjerojatno da će izravno pristupiti rješavanju nasilja nad ženama. Intervencija se može temeljiti na negativnom utjecaju nasilja na ženinu sposobnost da zaradi novac za opstanak kućanstva, ili kao utjecaj na mogućnost žene da se makne iz siromaštva kroz pristup tržištima ili proizvodim sredstvima. No, ovaj pristup se ne odnosi na nejednakost između muškarca i žene vezano za produktivnost i zaradu u domaćinstvu.

- Učinkovitost. Pristup karakteriziraju intervencije u razvoju koje smatraju da će opći gospodarski razvoj biti otežan zbog neučinkovitih radnih odnosa između žena i muškaraca. U tom pogledu, vlade i razvojne agencije trebaju stvoriti uvjete u kojima ženski potencijal za gospodarsku produktivnost može biti maksimalno iskorišten. Ovaj pristup je bio najpopularniji među glavnim razvojnim organizacijama, uključujući vlade. Mogao bi dovesti do razvojne intervencije koja opravdava kraj nasilju nad ženama u pogledu troškova tog nasilja u sustavu javnog zdravstva ili u smislu gubitka financijskog iznosa ženskog rada kao izravne posljedice nasilja. Pristup se često vidi kao dijametralno suprotan pristupima koji su usredotočeni na osnaživanju žena.

- Osnaživanje. U pristupu osnaživanja su intervencije koje shvaćaju ljudski razvoj na način koji obuhvaća pravdu, mir i jednakost, kao i gospodarski rast. Također kritiziraju sadašnji model globalnog razvoja iz perspektive rase i spola. Naglašava ženski potencijal za samostalnost i važnost mobilizacije najširih slojeva društva da se učinak promjene vidi u odnosima snaga u korist žena. Osnaživanje je po definiciji samo generirano, a uloga organizacija je pružiti potporu ženama kako bi im se omogućilo da promijene vlastite živote. Projekt koji obrađuje nasilje nad ženama kroz pristup osnaživanja bi se usredotočio na izgradnju ženskog samopouzdanja i sposobnost da se zaštite od nasilja, kao i njihovu sposobnost da ospore opresivne rodne odnose i zaustave nasilje u cijeloj svojoj zajednici.

Proučavanje snage i osnaživanja

I moć i osnaživanje su sporni pojmovi, shvaćeni na različite načine od strane različitih pojedinaca i institucija. Različiti teorijski pogledi na moć ​​su dostupni kreatorima razvojne politike i onima koji ju primjenjuju. Razumijevanje moći i osnaživanja će vjerojatno pomoći u razumijevanju kako žene uspiju izdržati, preživjeti i prevladati nasilje i zlostavljanje. Također će uzeti u obzir koje društvene, političke i gospodarske promjene su potrebne za stvaranje jednakosti između žena i muškaraca na svim razinama društva.

Pojam "moći" se fokusira na potrebu pojedinca da ima slobodu donositi odluke, da se izrazi ili da zaradi prihod i bude ekonomski neovisan. Nasuprot tome, "moć nad" se odnosi na vlast koju posjeduju određeni ljudi, a koja može biti na štetu drugih. Oni koji imaju moć nad drugima mogu biti u mogućnosti kontrolirati akcije, misli i uvjerenja drugih, s tim da oni kojima se dominira smatraju tu situaciju normalnom ili zadanom od strane religije ili kulture. U tom pogledu, moć posjeduje manjina na štetu većine. Moć muškaraca nad ženama proizlazi iz uvjerenja o rodnim odnosima koji podrazumijevaju kontrolu muškaraca nad ženskim tijelom, ponašanjem, mobilnošću, pristupu materijalnim sredstvima i radu. Ovakva moć nad ženama može biti javna, izražena kao nasilje i fizička prisila ili možda suptilnija, kao utjecaj na ženske psihološke procese na način koji bi ograničio raspon opcija koje žene percipiraju da su otvorene za njih. Moć koju nasilan muškarac provodi nad ženom može uzrokovati da žena stvori vlastitu opresiju. Na primjer, žena koja je podvrgnuta zlostavljanju kada izražava vlastito mišljenje može početi zadržavati svoje mišljenje, i na kraju početi vjerovati da ih ni nema. Takvo nasilje ograničava žensku moć i njen potencijal.

Prevela i prilagodila Iva Agatić

Tagovi: kriza, nasilje, siromaštvo, svijet, žene

Vezani članci:

Facebook komentari

Iz drugih medija

AEM